Priprema se usvajanje Konvencije protiv nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu

18.03.2021.

Autor/ica: Gabrijela Galić

Slučajevi nasilja na radnom mjestu su u porastu, ali to nije ubrzalo usvajanje tzv. Konvencije 190. Sindikati i socijalni partneri podržavaju usvajanje konvencije. Vlada čeka zajedničku europsku odluku.

(FAKTOGRAF) Prvi međunarodni standard rada usmjeren na sprečavanje nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu stupa na snagu sredinom lipnja.

 

Međunarodna organizacija rada (MOR) 2019. godine donijela je Konvenciju protiv nasilja i uznemiravanja (Konvencija 190), koju se naziva i Konvencijom o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada. Konvencija na snagu stupa 25. lipnja 2021. godine.

 

Najmlađa Konvencija MOR-a u svojoj preambuli svakoj osobi priznaje pravo na svijet rada bez nasilja i uznemiravanja. Nasilje i uznemiravanje u svijetu rada mogu predstavljati kršenje ili povredu ljudskih prava i prijetnja su jednakim prilikama te su nespojivi s dostojanstvenom radom, navodi se u Konvenciji.

 

Države članice MOR-a, kako se navodi, imaju važnu odgovornost poticanja okruženja nulte tolerancije na nasilje i uznemiravanje, kako bi se olakšalo sprječavanje takvih ponašanja i praksi. Svi sudionici u svijetu rada dužni su sprječavati i rješavati slučajeve nasilja i uznemiravanja potvrđujući da nasilje i uznemiravanje u svijetu rada utječe na psihičko, fizičko i seksualno zdravlje, dostojanstvo te obiteljsko i društveno okruženje.

 

Preambulom Konvencije 190 priznaje se da nasilje i uznemiravanje imaju utjecaj na kvalitetu javnih i privatnih usluga te mogu osobama, posebice ženama, spriječiti pristup tržištu rada, kao i ostanak ili napredovanje na tržištu rada.

 

 

Sindikati protiv nasilja na radnom mjestu

 

Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) i Europska konfederacija sindikata (ETUC) nakon donošenja Konvencije 190 pokrenule su kampanju za njenom ratifikacijom na nacionalnim razinama. Globalnoj kampanji prikučili su se i domaći sindikati, ističući kako je Vlada na Međunarodnoj konferenciji rada 2019. godine poduprla donošenje Konvencije. Poručuju da je vrijeme da se „poduzmu konkretne mjere i na nacionalnoj razini i da se formalno prihvate međunarodni standardi koji su djelomično već uključeni u hrvatsko zakonodavstvo i praksu“ (ITUC, SSSH).

 

Na potrebu što žurnijeg ratificiranja Konvencije 190 sindikati su ponovo upozorili i prigodom obilježavanja ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena (ETUC, NHS, SSSH).

 

Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Matica hrvatskih sindikata (MHS) upozorili su da je pandemija koronavirusa dovela do povećanja nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu, bilo da je je riječ o fizičkom ilionlineradnom mjestu.

 

Nasilju na radnom mjestu, kako su navele tri sindikalne centrale, posebno su izložene radnice u sektorima koje većinski čine upravo žene, a zbog značajnog porasta rada od kuće zamaglila se granica između obiteljskog nasilja i nasilja na radnom mjestu. Stoga je izrazito važno da žene imaju podršku na radnom mjestu i da se stvara radna kultura koja ima nultu stopu opravdavanja i umanjivanja nasilnog ponašanja, oko čega je potrebna suradnja poslodavaca i sindikata.

 

 

Konvenciju od EU zemalja dosad usvojila samo Italija

 

Pozivajući Vladu na žurnu ratifikaciju Konvencije 190, Ivana Šepak-Robić iz MHS-a, objasnila je kako je riječ o Konvenciji kojom se čvrsto određuju međunarodni standardi te se po prvi puta utvrđuje opće pravo svih radnika na rad bez nasilja i uznemiravanja, bez obzira na njihov ugovorni odnos, radni status ili sektor u kojem rade.

 

„Premda su i poslodavci i sindikati suglasni oko potrebe ratifikacije Konvencije, to se do danas nije dogodilo”, ustvrdila je Šepak-Robić ističući kako je želja sindikata da Hrvatska bude predvodnica dobrih praksi.

 

„Stoga pozivamo Vladu da se obaveže na pokretanje postupka ratifikacije kao što su to učinile Italija, Finska i Španjolska te da na taj način pokaže svoje opredjeljenje za zaštitu ljudskog dostojanstva i stvaranje radnih mjesta bez nasilja i uznemiravanja”, ustvrdila je Šepak-Robić.

 

Prema podacima Međunarodne organizacije rada, Konvenciju su do sada ratificirale četiri države – Argentina, Fidži, Namibija i Urugvaj, dok je postupak njene ratifikacije pokrenut u Španjolskoj i Finskoj (1, 2).

 

No iako taj podatak još nije u bazi MOR-a, prva članica EU koja je Konvenciju ratificirala i to bez formalne preporuke Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) je Italija, u kojoj je Senat međunarodni standard prihvatio u siječnju ove godine (1, 2).

 

 

Hrvatska podržava konvenciju, ali čeka zajedničku europsku odluku

 

Europska komisija je, naime, još prošle godine, donijela prijedlog Odluke o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije ratificiraju Konvenciju protiv nasilja i uznemiravanja iz 2019. (br. 190) Međunarodne organizacije rada. Taj dokument poziva na ratifikaciju Konvencije 190, ali i ukazuje kako ona uređuje i pitanja koja su već uređena pravom EU-a.

 

Formalno, Odluku EK trebaju potvrditi ministri država članica EU okupljeni u EPSCO-u, nakon čega bi države članice pristupile postupku ratifikacije Konvencije. Hoće li neka država pristupiti konvenciji ne odlučuje se na razini EU, već na nacionalnoj razini.

 

Iako primjer Italije pokazuje da je Konvenciju MOR-a moguće ratificirati i bez preporuke EPSCO-a, Hrvatska čeka da to tijelo „potvrdi“ postupak.

 

„Pojedini dijelovi Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada obuhvaćaju i pitanja koja su uređena pravom Europske unije. Slijedom navedenoga, Vijeće Europske unije pripremilo je prijedlog Odluke o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije ratificiraju Konvenciju protiv nasilja i uznemiravanja iz 2019. (br. 190) Međunarodne organizacije rada“, navode iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u odgovoru na naš upit.

 

EPSCO je tu Odluku trebao donijeti lani, za šestomjesečnog predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a. To potvrđuju u resornom Ministarstvu rada, navodeći kako tada „države članice nisu mogle postići sporazum o sadržaju navedene Odluke te ona nije usvojena na EPSCO vijeću“. Napredak, navode, nije postignut ni za vrijeme njemačkog i portugalskog predsjedanja Vijećem Europske unije.

 

„Republika Hrvatska poduzela je izuzetne napore kako bi se za vrijeme njezinog predsjedanja Vijećem EU usvojila Odluka o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije ratificiraju Konvenciju protiv nasilja i uznemiravanja iz 2019. (br. 190) Međunarodne organizacije rada. Slijedom navedenoga, podržat ćemo i sve portugalske napore za usvajanjem navedene Odluke“, navode iz resornog ministarstva.

 

Hrvatska, kako kažu u Ministarstvu rada, u potpunosti podržava ciljeve koji se Konvencijom o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada žele ostvariti.

 

„U svim strateškim dokumentima i politikama koje obuhvaćaju radna i socijalna prava pitanja ravnopravnosti, dostojanstvenog rada i iskorjenjivanja nasilja nalaze se među prioritetima. Republika Hrvatska u velikoj mjeri već uređuje prava iz Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, osobito u području suzbijanja diskriminacije i ravnopravnosti spolova“, objašnjavaju iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

 

 

Socijalni partneri za usvajanje konvencije

 

U ovom trenutku, kako navode iz resornog ministarstva, Hrvatska provodi postupak podnošenja Konvencije 190. To je postupak u kojem predstavnici socijalnih partnera i zakonodavna tijela iskazuju mišljenje prije donošenja odluke Vlade i on proizlazi iz statuta MOR-a.

 

„Nakon njegovog završetka Republika Hrvatska zauzet će stajalište o eventualnoj ratifikaciji Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (br. 190)“, navode iz ministarstva.

 

Socijalni partneri, međutim, već su dali mišljenje na Konvenciju 190. O njoj se u siječnju ove godine raspravljalo na Povjerenstvu za praćenje aktivnosti Međunarodne organizacije rada Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV). To Povjerenstvo GSV-a dalo je mišljenje u kojem stoji da tri sindikalne centrale – NHS, SSSH, MHS – i Hrvatska udruga poslodavaca podržavaju ratifikaciju Konvencije 190, što znači da je sada na potezu Vlada.

 

Na naš upit hoće li Hrvatska i bez mišljenja EPSCO-a pokrenuti postupak ratifikacije Konvencije 190, iz resornog ministarstva oprezno odgovaraju navodeći kako smatraju da u ovom trenutku još nisu iscrpljene sve mogućnosti za usvajanjem Odluke o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije ratificiraju Konvenciju.

 

„Republika Hrvatska nastavit će predano raditi na usvajanju Odluke kako bi se svim državama članicama Europske unije omogućilo da bez pravnih dvojbi mogu ratificirati Konvenciju o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (br. 190)“, odgovaraju iz resornog ministarstva.

 

 

Od čega konvencija štiti radnice i radnike

 

Sama Konvencija 190. definira izraz „nasilje i uznemiravanje“ u svijetu rada navodeći da se odnosi na niz neprihvatljivih ponašanja i praksi ili prijetnje takvim ponašanjima i praksama, bilo da su pojedinačne ili ponovljene, koje imaju za cilj, rezultiraju ili će vrlo vjerojatno rezultirati fizičkim, seksualnim ili ekonomskim povredama.

 

Izraz „rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje”, kako se navodi, znači nasilje i uznemiravanje koje je usmjereno prema osobama zbog njihovog spola ili roda ili koje nerazmjerno pogađa osobe određenog spola ili roda, a uključuje seksualno uznemiravanje.

 

Konvencija štiti radnike i druge osobe u svijetu rada, uključujući zaposlenike kako su definirani nacionalnim zakonima i praksom te radnike neovisno o njihovu ugovornom statusu, osobe koje se osposobljavaju, uključujući stažiste i naučnike, radnike čiji su ugovori o radu prestali, volontere, tražitelje zaposlenja i podnositelje prijava za posao te pojedince koji obavljaju ovlasti, zadaće ili odgovornosti poslodavca.

 

Pritom, Konvencija se primjenjuje na nasilje i uznemiravanje u svijetu rada koje se javlja tijekom rada u vezi s radom ili koje iz njega proizlazi. To podrazumijeva: radno mjesto, uključujući javne i privatne prostore kada oni predstavljaju radno mjesto; mjesta na kojima radnik prima plaću, ima pauzu ili objeduje ili gdje se koristi sanitarnim prostorima, prostorima za pranje i garderobnim prostorima; poslovna putovanja, obuke, događaje ili društvene aktivnosti; komunikacije u vezi s poslom, uključujući onu koja je omogućena putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija; smještaj koji osigurava poslodavac; putovanju na posao i s posla.

 

Država koja ratificira Konvenciju, poštovat će, poticati i ostvarivati pravo svake osobe na svijet rada bez nasilja i uznemiravanja. To znači i da su dužne donijeti inkluzivan, integrirani i rodno osviješteni pristup za sprječavanje i iskorjenjivanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada u suradnji sa socijalnim partnerima.

 

Takav pristup, među ostalim, obuhvaća zakonsku zabranu nasilja i uznemiravanja, donošenje zakona, propisa i politika s ciljem osiguranja prava na jednakost i nediskriminaciju pri zapošljavanju, donošenje sveobuhvatne strategije s ciljem provedbe mjera suzbijanja i borbe protiv nasilja i uznemiravanja, uspostavljanje ili jačanje mehanizama provedbe i praćenja, osiguravanje pristupa pravnim lijekovima i podršci za žrtve.

 

 

Istraživanja pokazuju da se žene osjećaju ugroženo

 

Istraživanje koje je ETUC proveo tijekom siječnja i veljače ove godine i u kojem su sudjelovale žene čelnice sindikata u 21 članici EU-a pokazalo je kako poslodavci i vlade ne rade dovoljno na sprečavanju nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu (ETUC). Ispitanice su izrazile zabrinutost zbog nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu (fizičkom ili online).

 

Među ostalim, 16 posto ispitanica navodi da su poslodavci ažurirali svoje politike za rješavanje uznemiravanja povezanog s radom na daljinu, a jednak postotak ispitanica misli da je nacionalno zakonodavstvo dovoljno snažno da se nosi s problemom nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu, uključujući i rad na daljinu. Istodobno, 17 posto ispitanica smatra da se nacionalna zakonodavstva ne primjenjuju na odgovarajući način.

 

Nešto šire istraživanje, koje se ne odnosi samo na nasilje i uznemiravanje vezano uz radno mjesto provela je Agencija EU za temeljna prava (FRA, EU Agency for Fundamental Rights). Istraživanje FRA pod nazivom „Kriminal, sigurnost i prava žrtava“ pokazalo je kako je 28 posto žena u EU bilo žrtvama uznemiravanja. Žene su češće suočene sa seksualnim uznemiravanjem od muškaraca i to uglavnom u javnosti (1, 2).

 

Kada je riječ o nasilju, ženu najčešće napada član obitelji i rodbine (30 posto). U 35 posto slučajeva nasilje se događa u kućnom okruženju, a veliki broj žrtava pati od psiholoških posljedica.

 

Ogroman broj žena brine zbog zločina te FRA istraživanje kazuje kako čak 83 posto mladih žena, da bi se zaštitile, ograničavaju svoje kretanje i krug ljudi s kojima se druže.

 

Više od dvije trećine žena, ili njih 68 posto, slučajeve nasilja nisu prijavile policiji. To potvrđuje, navodi FRA, da službene statistike o prijavljenom kriminalu značajno podcjenjuju opseg nasilja nad ženama.

 

„Više ne možemo ignorirati da se previše žena u Europi ne osjeća sigurno. Previše njih doživljava uznemiravanje i nasilje“, izjavio je komentirajući rezultate Michael O’Flaherty, direktor FRA, ističuću kako je potrebno napraviti mnogo više u borbi protiv nasilja nad ženama i poštivati njihova prava. „I to moramo učiniti sada“, dodao je.

 

Ratificiranje Konvencije MOR-a, koja o sprečavanju nasilja i uznemiravanja govori puno šire od fizičkog radnog mjesta, svakako bi bio dodatni korak koji bi svaku zemlju potpisnicu tog dokumenta pogurao na dodatno podizanje standarda.